Tigrovi

Povijest je, po riječima jednog pisca - tek nešto više od popisa zločina, ludosti i nedaća ljudskog roda. Biti pripadnik takve vrste bića i nije neki dobitak u lotu karmičkog kotača i s tim se pomiriti moja duša, nikako ne može. 

Jedan takav pripadnik, koji živi u SAD-u, vlasnik je nekakvog privatnog zoo "utočišta", kako ga on naziva, a zapravo je to mjesto gdje uzgaja i križa različite vrste tigrova kako bi dobio bijele tigrove a stvara i križance lavova i tigrova. Najviše "voli" male tigriće koje posjetioci razvlače po rukama snimajući selfije. Par sati tog rastezanja malih životinja košta 500 dolara. Kad ti maleni ljepotani narastu onda ih proda u privatni zoo u Tajlandu, gdje ih zbog istih interesa dvonožnih snimača selfija pokazuju ali ovog puta zavezane lancima. Poslije "predstave" tigrovi se odmaraju u kavezima malo većim od njih samih.

Gadljivost koju homo sapiens ponekad izaziva svojim postojanjem ne može se sa ničim usporediti u životinjskom svijetu.

Glad za novcem budi u čovjeku najgore osobine. Niti jedna kobra, velika bijela psina, ni strašni dinosauri iz prošlosti nikada ne bi svijet pretvorili u ovo što nas okružuje.

Rasizam, ratovanje, trgovanje robljem i u novije vrijeme trgovina ljudima, ljudskim organima, krijumčarenje slonovače i rogova nosoroga i još mnogo sličnih ljudskih "postignuća" - ponašanja su kakva životinje ne poznaju i neće nikada.

Ono što je u zadnje vrijeme evidentno - ljudsko društvo je unatoč dostupnosti znanja i povezanosi društva tehnologijom nezamislivom prije 20 godina, sve siromašnije znanjem, moralom i etikom. Ljudi se više ne srame kad nešto loše naprave, dapače - još se ponose tim.

Znanje je na najnižim granama još od srednjeg vijeka.

Čak se udružuju u zajednice u kojima dijele svoja razmišljanja kao npr. Ravnozemljaši.

Jadan Kopernik i Galileo, njihove žrtve se kod mnogih ne broje.

Ljudi više ne pričaju licem u lice međusobno, nemaju vremena jer pričaju sa drugima preko ekrana svojih mobitela. Ako se i nađu u društvu, većina kao zombiji prikovani za ekrane "pametnih" telefona tragaju za " društvom i znanjem" koje ne znaju pronaći uživo.

Kao tigrovi u kavezu, tumaramo s jednog kraja svoje usamljenosti na drugi kraj svoje izoliranosti i bojim se da nevidljivi lanci ispraznosti neće tek tako nestati.